Revolucija mladih
17.05.2005., utorak
Kraj
|
Dragi čitatelji! S ravnodušnošću vaš izvješćujem da je revolucija ukinuta. Očito je da ljudi nikada neće biti sposobni stvoriti društveno okruženje koje bi bilo svima ugodno. Utopiju. No ja sam našao riješenje za problem čovječanstva. Nadam se da ćete i vi. Srdačni pozdravi! |
- 15:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.03.2005., četvrtak
Superkmetske kronike: BeBeBeeee Niko
|
Niko Kranjčar? Tko je to? Ovo je bila moja prva misao kada su po medijima i po kafićima počeli uzbuđeni razgovori o transferu tog igrača. Kao prvo, žalim sve ljude koji se živciraju zbog nečeg tako irelevantnog. Za istinu, nikada nisam shvaćao to obožavanje nogometa niti stvaranje kulta oko nekih klubova. Znamo onu rimsku; Kruha i igara. Ali gledajući prazan frižider i tu bijednu igru nogomet, vidim da od rimske poslovice imamo figu. Nogomet je krajnje nezanimljiva igra, dvadeset i dva igrača trčakaraju po travnatome igralištu i pokušavaju ugurati kožnatu krpu u suparnički okvir od 3 metalne šipke, i u 90 minuta zamorne igre, posreći im se da to učine kojih 3-4 puta; a, to su uspješne utakmice. Uz to da se ne smiju tući, gurati, niti činiti nikakve uzbudljive i opasne radnje. Nešto što bi pobudilo divljenje i uvjerenje u hrabrost i srčanost tih igrača. Sve što rade jest da trčkaraju, no psi to rade mnogo učinkovitije, u onim svojim trkama pasa. Nadalje, ta glupa odanost klubovim i uzdizanje trenera i igrača u nebesa. Shvatite, trenera, igrača, bilo koga boli ona stvar za odanost klubu, naciji i državi. Njih zanima samo novac a, sve što oni govore su pažljivi marketinški trikovi koji će vas natjerati da vjerujete u gluposti i platite ulaznicu za stadion i tamo se izurlate. Savršeno to pokazuje repka iz '98. Nakon što su se obogatili, biži iz Hrvatske. Što čine svi igrači koji uspiju se pokazati stranim menadžerima. Što nas dovodi do Kranjčarevog prelaska iz Dinama u Hajduk. Ne razumijem čemu tolika netrpeljivost Dinama i Hajduka? Razumio bih da je prešao u Crvenu Zvezdu pa da sad navijači bjesne, no on je otišao samo u drugi kraj Hrvatske. Očito kad nemamo koga mrziti dobri su i drugi Hrvati. No, kažu, to su konkurentski klubova, blah-blah...godine neprijateljstva... Krajnje smiješno, tolika frka oko gluposti. Također je i vrlo zanimljivo kako su to primili Hajdukovci. Dok su Dinamovci to primili razumljivo, oštećena ponosa, Hajdukovci su raširenih ruku primili „izdajnika“ u nadi da će im pomoći u konačnoj pobjedi nad Dinamom. Licemjeri. Tako je ovdje taj Štimac, kojeg neki vole a, neki razumni mrze. Štimac, propali nogometaš koji zarađenim parama otvorio mafijaški posao i obogatio dovoljno da dade jadnom, protjeranom Niki, 500 000 (pola milijuna) kuna za utjehu. Jadan Niko, jel' šmrca u Tomislavovu novčanicu. Dokazujući još jednom svima: da su nogometaši ništa drugo doli – prostitutke ili oportunisti. Pa sve BBB-ovce to dovodi u gnjevno poricanje istine. Da cijeli njihov kult oko nogometa jest samo zabluda ljudi bez pravog uzora. Doista bijedan li nam je svijet kad ljudi ne žele vidjeti da im se uzima hrana iz usta, da ih kriminalna čizma gura u blato, da im se od njih izabrani političari s najslađim guštom smiju, smiju se njima i njihovoj gluposti, koju često pokažu u ovakvim slučajevima – beskorisnog nogometaša. |
- 19:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #
15.01.2005., subota
Flash news: JI aziju je pogodio tsunami.
|
Milijuni gladuju i umiru. Vrijeme je da djelujete: a)nazovite ovaj broj: 060-DT-i-moj-bankovni-račun (150 kn/min+PDV) b)ne činite ništa, ipak ste Hrvati |
- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Superkmetske kronike: Predsjednički izbori
|
Tako, na lijepe praznike dogodio se taj nemili događaj, uznemiravajući me još više nego tsunami. Predizborni plakati s kojih se smješkaju licemjerni kandidati, naporne propagandne poruke usred filma i stalno drobljenje o Mikšiću, tjerale su moju probavu na ubrzan rad a, moj mjehur je od svega toga sve više slabio. Zbog svih tih nemilih događaja, odlučio sam se malo pozabaviti predsjedničkim izborima 2005. Možda stvar koja je najgluplja kod predsjedničkih izbora je ta sva uzbuđenost. Zbilja nema razloga za toliku frku oko izbora predsjdnika. Kako je sam za sebe izjavio predsjednik je fikus. Za razliku od 1. hrvatskog predsjdnika koji je zamalo bio diktator. Da se takvo što ne bi dogodilo 2000-te su smanjene ovlasti predsjednika. A to su sada: 1 raspisuje izbore za sabor 2 raspisuje referendum u skladu s ustavom 3 povjerava mandat za sastavljanje vlade mandataru 4 daje pomilovanja 5 dodjeljuje odlikovanja i priznanja 6 sa vladom kreira vanjsku politiku 7 imenuje i razrješuje generale 8 na temelju odluke sabora proglašava rat ili zaključuje mir 9 sa vladom može objaviti ratno stanje 10 može sudjelovati na sjednici sabora i raspravljati 11 uz vladu može raspustiti sabor 12 odgovoran za povredu ustava 13 obavlja druge dužnosti po ustavu Prema tome vidim da predsjednik ne može sam učiniti ništa značajno za poboljšanje/pogoršanje stanja u državi. Osim da se strani državnici čude kakav je to hrvatski narod s takvim predsjednicima. A kandidati su: B. Mikšić – On je poprilično iznenađenje na izborima. Taj neki vanzemaljac, koji je došao iz Amerike da nama prodaje svoju pamet i ključ za uspješnu i razvijenu Hrvatsku. Horde slaboumnih naivaca odmah su zagrizle u taj mamac, tj. progutale su ga u svojoj nadi da je stigao izbavitelj Hrvatske. Jer hrvatski narod je odavna izgubio povjerenje u svoje političare, tj. samog sebe. I tako je Mikšić stigao na 2 mjesto, no tu se očito umješao Haj-de-zemi i vratio Mikšića tamo gdje mu je mjesto, u pozadinu. Na što se Mikšić uspuhao i nabusao, namjeravao neke prosvjede držati, ali ga je Sanader smirio i poslao natrag u Ameriku. Pa, nadam se to je i kraj Mikšića. Nažalost činjenica koju je Mikšić čuvao poput uneređenih gaća, je ta da Mikšić zapravo nije ostvario američki san. Ostvario je on san, ali onaj dobar stari, cro-tajkun san. Naime, tijekom rata i do danas Mikšić ima ekskluzivno pravo na prodaju maziva za oružje HV-u. Pa, možemo reći da se Mikšić obogatio na ratu, na mrtvim Hrvatima, kao i većina tajkuna. Da je ikakav domoljub, profit bi iskoristio za kupnju još maziva i dao ga besplatno Hrvatskoj u potrebi, ali ne.... Morao je on dobiti naknadu za stajanje na prvim linijama. Pa, naivčine koji ste glasovali za Mikšića, ubuduće ne vjerujte Amerikancu a, Hrvatu još manje. Lj.Ć. Rojs – Dobar stari Ljubo. Nije dovoljno što je pljačkao Hrvatsku, sad bi kao u groteskom filmu htio da ga opljačkani narod izabere za predsjednika. Groteskno.... M.(Ć). Blažević – Ovo je presmiješno da bi bilo istinito. Izgleda da su mu strani doktori izvadili i mozak uz prostatu. Ili je to bilo isto? Har, har, har.... J. Kosor – O Suzanaaaaa! Sad bi ti htjela biti predsjednicaaaa! U nedostatku boljih kandidata (Šeksi) HDZ je odlučio plasirati svoj proizvod s najviše konzervansa na tržište hrvatskih ljubitelja mljevenih iznutrica. Tako nas je odjednom preplavilo more našminkanih lica s kiselim osmjehom. Jadranka, ponekad i zvana hrvatska Terezija koja s pravom Terezijom nema nikakve veze osim možda podrijetla, počela je posjećivati sve jadne, obespravljane i potrebne dijeleći obećanja šakom i kapom. Posjetila je penziće, ljubila zamusanu dječicu i vješala branitelje, ups... hoću reći, zavodila branitelje. Zatim na golemim skupovima imitirala je svog uzora Dr. FT-a, vičući do promuklosti i mašući stisnutom šakom. Pa, da bi je uopće netko htio pogledati, uvijek joj je jednu ruku na ramenu držao naš državik novog kova, Sanader. Nezaboravni su bili i njezini pohodi svim zabitima Hrvatske gdje koje je posjećivala u nadi da usitničari još koji glasić, vodeći sa sobom 3 autobusa pristaša, koji su joj uglavnom bili jedina publika. Neki od njih su nosili kape djeda „Božićnjaka“, pa na moj upit što će mi dati ti djedice, oni su se isprsili dajući mi 2 bombona, privjesak za ključeve i letak, sa likom i riječima J. Kosor. Gledao sam u taj bombon, poput Adama kad mu je Eva dala jabuku, ratrgan od želje za nečim slatkim i općim gnušanjem prema tom iskvarenom proizvodu. Na kraju odlučio sam biti plemenit i te bombone sam dao dječici siromašnih roditelja koji glasaju za HDZ. Neka imaju bar nešto od svoje vjernosti. Iznenadila me je Jadrankina žustrost u 2 krugu izbora i čak unijela sumnju u to da će Mesić biti još jedan mandat predsjednik. Što me poprilično uznemirilo da svaki dan vidim Jadranku na televiziji. No, nadajmo se da 50.0001% Hrvata nema crve u glavi. Mesić – 2. hrvatski predsjednik. Niski čičica s velikim dlakavim obrvama i dobrim smislom za humor. Jedan do rijetkih političara koji ne uzrokuju ubrzanjem moje probave. On izaziva grčenje mojih trbušnih mišića, prilikom smijanja. Njegovi potezi su uglavnom vrlo lijepi (zalaganje za toleranciju tjekom rata, izlazak iz HDZ-a, nije si nagrabio previše para od države, ruganje Kosorici). No, ipak mogao bi on mnogo više, da je mlađi i više idealistički nastrojen. Ali, ne gleda se poklonjenom konju u zube. onaj anonimus student – Kojeg vraga ti želiš klinjo? Otkud njemu ideja da je sposoban biti predsjednik i otkuda njemu ta prepotentnost s kojom kaže da bi ona radio bolje od ostalih političara stare garde. Student a, tako budalast. Ne možeš biti političar i biti čist, kada si ti vidio čistog krmka? Zapravo, moja je pretpostavka da si je studentić htio malo poboljšati životne uvjete tim manevrom, no nadam se da je dobio figu. Ispričavam se ostalim kandidatima koje nisam naveo, ali ste toliko beznačajni da mi se ne da pljuvati na vas. Sada kada smo bacili i drvlje i kamenje na kandidate, možda bi bilo vrijeme da dobe malo i 50% građana koji nisu izašli na izbore. Tukci jedni, odite glasati, to vam je dužnost! Tako lijepo možete kriviti sami sebe kada ćete glodati kost već drugi dan za ručak. Nije stvar da glasate za nekoga, već protiv najgorih kandidata (u ovom slučaju Kosorke). Pa, na kraju svega, drago mi je što ova farsa završava. Nakon što je bačeno kojih stotinjak milijuna kuna u smeće, nadam se da će barem neki biti zadovoljni ovom iluzijom demokracije. Ali, to su samo nade. Nakon izbora, dobra stara politika kroejše će nastaviti putem kojim već desetljećima korača, koracima balkana. Ništa izbori ne mjenjaju, možda treba čekati da po stare ex-komunjare dođe đavo, ali nih će uvijek lako zamijeniti njihovi sinovi po idealima, idealu balkanskog sna, sna u saboru, sna o lovi, laganju. |
- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.12.2004., subota
Superkmetske kronike: Vojska
|
Već se neko vrijeme kroz naš politički život provlači vojska i njezini članovi. Generali i Željezna Karla, skrivanje, mamci, brljotine i muljotine. Smeta me to što naši generali mogu ići u zatvor a, američki generali ne. Kako možete nazivati sud pravednim i nepristanim a, sami ste pristrani Velikom Policajcu? Koliko su oni civila poklali u....ungh..idemo od početka: u Japanu (Nagasaki i Hiroshima, kao i prašinarsko klanje), Vietnam (napalm i shizofrenični generali), Korea, Srbija, Afganistan, Irak dva puta. Ajde Karla, zovi Amera u sudnicu, pa da vidimo kako se suočavaš s invazijom. No, pustimo generale neka se sami obračunavaju s Karlom, ionako im dobro ide... Mnogo je važniji dio vojske koji nas se direktno tiče. Regrutacija. Kada klinac napuni osamnaest i smije otvoreno piti i cugati, dobije i od države naređenje da ako je potrebno treba krepat za državu. Pa, klinca otpreme u vojarnu, gdje je podvrgnut opakom drilu, zatupljivanju i uništavanju humanosti. U vojsci od djece čine ljude sposobne i spremne za ubijanje. I to sa dozvolom. A, tada u tom divnom procesu, spoznavanja doživotnih prijatelja, kako neki kažu, naleti koji ludi general i siluje novaka u guzicu. Da ne spominjemo novakinje. Nije mi nikako jasno, kako ti ljudi, iako nisu u celibatu, osjećaju potrebnim nekoga silovati, a, mogu izaći i naći si neku kurvu, jer ionako nijedna normalna žena si ne bi poželjela vojnika za muža. Ali neeee, oni moraju „prcati“ novake. I što je najbolje nisu ni kažnjeni, ako su oni zapovjednici, mogu raditi što hoće, nije li tako? Pa, očito vojska osim, discipline, moralnog karaktera i čeličenja pruža i program homoseksualne traumatizacije. Baš nedavno sam gledao jedan plakat HV-a. Na njemu piše: Postani vojni pilot! Tamo su dva pilota i jedna pilotkinja kako u stoje u stavu pozor, te drže guzicu nekako stisnutom. Postani vojna tetkica? Ili je to bio plakat za hrvatski idol? Ne sjećam se više.... Osim toga što će nam vojska? Ovu našu golemu granicu jedva da bi mogao braniti i SAD. Ali dobro, moram imati neki način da se provede koji vojni puč ili državni udar. Ali opet postoji pitanje novačenja. Kakvu korist ima Hrvatska od tisuća vojnika koji svaki dan papaju, oblače se i žive na račun poreznih obveznika? Dobro, neke firme s vlasnicima u političkim vodama opskrbljavaju baze potrepštinama opet na račun poreznih obveznika. Ne bi li bolje bilo imati profesionalnu vojsku u koju možemo trpati luđake, ubojice i krvožedne manijake, pa nek si daju oduška međusobno i međususjedsko. Ta vojska bi bila manja ali jeftinija, učinkovitija i motiviranija. Ali kamo bi tada otišao višak vojnog osoblja??? Na burzu? Ne, mi moramo štititi naše junake iza linija. Pa, ali gledajući vojska je dio naše povijesne tradicije. Od kada smo došli na ovo područje, mahnito se koljemo za/sa svoje/im bližim i daljim susjedima. Ubijanje je dio tradicije kad si Hrvat! Baš kao i mržnja, ksenofobičnost, rasizam i shizofrenička opsesija nacionalnošću i svakim pedljom teritorija. Ali nije sve tako crno. Našim vojnicima je super u vojsci, zamislite kako je malim 12-godišnjim crncima u africi koji moraju se ubijati i to s rupama u lubanji u koje im šamani utrljavaju smjesu baruta i heroina. Pa, juriš, osjećaš se haj, a, ionako nećeš preživjeti duže od nekoliko dana. Ako ćemo se uspoređivati s Afrikom... |
- 02:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Superkmetske kronike: Korupcija
|
Svi mi znamo da korupcija, mafija i politika su istoznačnice u hrvatskome jeziku. No, ponekad zbilja nam nedostaje predodžba o tome koliko je to stvarno. Dok se svakodnevno grčevito borimo za kruh, ne možemo pojmiti veličinu korupcije u našoj državi. Svaki vid društvenog života je zaražen tom odvratnom stvari a, često i mi sami smo ti koji čine nepravdu prema drugima, jer samo prosjak u Hrvatskoj može biti apsolutno pošten. Nedavno doista me je iznenadila kako je korupcija temeljita, čak i u najmanjoj stvari. Recimo u kulturnom natjecanju u pjevanju tužaljki (ovo je naravno samo metafora). Nakon što je cijeli kraj ispjevao svoje pjesme, ocjenjivački sud je izabrao najbolje, no time je bio nezadovoljan jedan pjevač koji iako je imao bogatu nošnju, zvučao kao dizel motor. Pa je potkupio određene ljude tako da je i on bio nagrađen. Dok su zaslužni pjevači bili izbačeni i ostavljeni u krajnjoj zbunjenosti. Što nam to govori? Kako sam već naveo, korupcija je postala sastavni dio našeg života. Apsolutno ni vrabac na grani ne pjeva bez da ga se potkupi, inače ode pjevati susjedu. Sve ljudske vrijednosti su nestale i zamjenjuje ih maska civiliziranosti i umiljatosti piranja. Bez korupcije, veza, političke potpore, podmićivanja ne može se opstati. Ne možete ni otići na zasluženi pregled u javno zdravstvo bez bombonjere da podmitite osoblje da dođete prije na red. Inače čekate od 9 do 7 uvečer. Kako li je do toga došlo, pripremom i djelovanjem toga u prošlom sistemu i naglom povećanju u uvom novom sistemu? Nažalost ne bih znao. Znam samo da danas Hrvatska je smiješna zemlja. Neki ljudi pričaju o Europi, ali mi smo balkanska banana država, ali bez banana. U EU ćemo ući s Bugarskom! Ako.... Bugarskom, tamo se još mogu kupiti djeca! Nadam se da smo ponosni time, što se možemo uspoređivati s Bugarskom. No, bilo bi besmisleno optuživati političare i mafiju zbog toga što danas jest. Ako je itko kriv kriv je narod, krajnji krivac i osuđenik. Jer vlast i mafija su sastavljene od naroda i količina kriminalaca ukazuje na količinu pokvarnog/upropaštenog naroda. Važno je prihvatiti Orwelovu definiciju puka: -proli. Glupi neuki narod koji nema mogućnosti izbaviti se iz nevolje u kojoj jest. No, ukoliko otpor i postoji, on je tu samo da smijeni stare pokvarenjake i postavi se na njihovo mjesto. Što možemo učiniti? Apsolutno ništa. Čovjek doista jest biće patnje i jedino patnju može pojmiti kao stadij svog postojanja. Tako i država postoji samo ako u njoj ima nepravde i korupcije. Korupcija jest i još dugo će biti naš suputnik u životu. Nekada će raditi protiv, a ponekad i za nas. Sve što vlada i što će vlade obećavati jest besmisleno jer je i vlada (bilo koja) dio korupcije. Takav jest državni ustroj. Ukoliko u vladi ne bi bilo korupcije tada bi to bila utopija. A kako svi znamo utopije ne postoje. Iz svoga ovoga blebetanja bilo bi važno da zapamtite ovih nekoliko stvari: 1. Nikome ne vjeruj. 2. Nitko ti nije prijatelj. 3. Da bi imao, moraš nekome uzeti. 4. Novac može kupiti sve. 5. Nikada ne govori što misliš, već što ljudi žele čuti. 6. Dobrota jest interes. 7. Uvijek ćeš biti nesretan/na. Želim Vam dug, uspješan i bijedan život a, nakon njega pakao. |
- 02:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #
05.12.2004., nedjelja
Superkmetske kronike: Seks
|
Dragi moji čitatelji! Ova tema će vas vjerojatno najviše zainteresirati. No, prvo bih htio objasniti zašto sam tu temu odabrao. Naime, shvatio sam da cijeli dan ljudi razmišljaju o seksu. Apsolutno bez prestanka. Na vlastitom primjeru. Seks u jednom danu. Probudim se jednog jutra i s grimasom utvrdim da u postelji nedostaje nešto. A što bi to bilo? Pa naravno, podrazumijeva se da nam u krevetu nedostaje žena! To je 1. Nadalje sjetim se jednog teksta u kojem je spomenuto da muškarci najviše testosterona imaju ujutro, pogled nadolje uvjeri me u to. To je broj 2. Namrgođen zbog te ironije sudbine ustanem i pripremim se za moj dnevni izlet u školu. Usput upalim televizor da kuća ne ječi toliko samačkim životom. Na televiziji je emisija Dobro jutro Hrvatska, njihovo dobrojutranje me živcima pa im sa prezirom odbacim koju psovku. Pogotovo onoj ružnoj debeloj babuskari što neće ić u penziju. Srknem nabrzinu topli kakao i krenem ka put škole. Na putu susrećem male balavice kako se krevelje. Nerazvijena prsa i velik nos. Fuj, no ipak broj 3. Čekam pospanog frenda ispred njegove kuće, uvijek kasni, naime vježba desnicu svako jutro, pa mu treba duže svaki put. Napokon izlazi, pozdravimo se i krećemo. Šutimo, magla se spustila na naše učmalo malo mjesto. Uskoro dolazimo pred školu. Primjećujem nekoliko ljepih ženskih guzica. Broj 4. Tad se okrenu i pozdrave nas, usput me podsjete kako im lice izgleda, što djeluje negativno na moju potenciju. Ulazim u školu. U razredu se bacam u stolac i zatvaram oči. Posljednji ostaci odmora prolaze. Dolazi profesorica. Fuj. Dosada. Ispred mene sjedi jedna cura. Ima zgodno tijelo i prekrasnu kosu. Lice joj je ružno. Da draga, prekrasno izgledaš, samo se nemoj okrenuti. Broj 5. Zanimljivo kako su u modi prekratke majce. Pa dok se djevojke pišu pogrbe se i majca se pomakne i otkrije kakve gaćice nose tog dana. Broj 6. U modi su tange. U šarenim bojama. Profa melje pred pločom. Zamišljam da iz ploče iskače alien i rastrga ju pred našim očima...a žene vrišteee... Zvoni, izlazim iz razreda, naslanjam se na radijator u hodniku, prazno zureći u suprotni zid. Sisata kolegica mi skeče pred facom smiješeći se i pitajući me zašto sam tako namrgođen. Broj 7. Jutro je, odgovaram. Polako prolazi školski dan. Broj 8, 9, 10. Frendovi nešto komentiraju, broj 11, 12, 13. Idem kući, pratim kolegicu. Naporna je ko proljev, dosadna doista. Broj 14. Dolazim kući. Žderem, čitam novine usput. U novinama polugola žena, broj 15, reklama za seksi telefon, 16, 17. Članak o povrću što nalikuje na spolne organe. Broj 18. „Poboljšajte svoj seksualni život“ Broj 19. Idem učiti. Sjedim i spavam, ne učim. Sanjam, broj 20. Budim se i gledam televizor, reklame 21, 22, serije i filmovi 23, 24. Odbija me ta zaglupljujuća televizija. Premještam se na računalo. Spajam na I-net. Iskon početna stranica, sičice sa Paga XXX, broj 25. Kojekakve stranice, tražilice, i sva internet beskorisna sranja. Broj 26. Umoran idem spavati, broj 27. I tako moji dragi čitatelji i čitateljice. Naš život je prepun požude. No, mi niječemo da smo kao životinje. Mi smo civilizirani, ne spadamo u životinje, mi smo ljudi! Definicija čovjeka: „Licemjerna životinja“. Životinje imaju razdoblje parenja. Koze naprimjer jednom godišnje. Žena, jednom mjesečno. Biološki gledano. No ipak, jedino se dupini uz ljude ševe iz gušta. Zato mi smo uvijek spremni. Zanimljivo je kako funkcionira muški mozak. No, ipak ne treba mu zamjeriti. Što su zapravo muškarci? Mi smo nosioci gena. Mi nastajemo samo da malo poboljšamo šanse za povoljnu genetsku mutaciju. Čudi li s obzirom na to neprestano zanimanje za seks? Ne...Seks je muškarčev smisao života. Dajte mi dovoljno hrane i žena, bit ću najsretniji na svijetu. Ukoliko me ne ubije infarkt. Zato su mnogi poduzetni kapitalisti iskoristili muški nagon da zarade i sami čine po tom nagonu. Zato nas danas seks prati svuda. Reklame. Svi znamo za reklame koje aludiraju na seks. Naprimjer Axe, koristite naš parfem i moći ćete se seksati. Žilet, obrijte se našim žiletima i sve će vas žene ljubiti. Fa, žene koje dobiju Fa šampon se tuširaju na ulici, željne su seksa. Čaj, Nestea, kupite Nestea i cura će vam se htjet odmah ševiti. Telefoni, ševite curu pa vam putem mobitela javi da je trudna. I tako dalje. Tvornica snova, aka sranja. Svi filmići sadrže scene seksa, ljubljenja ili predigre. Pogotovo najnoviji. Žene nose oskudnu/usku odjeću poručujući: Jebi me! Porno industrija, najprofitabilnija, čak i domaća proftira. Moda. U modi su dekoltei. Uske traperice. Pokazivanje trbuha i pupka. Gornji dio grudi. Leđa. Minice, haljinice. Žene vam poručuju: Jebite nas. Ali ne vi luzeri! Samo vi zgodni i/ili bogati. Ostali samo slinite da naš ego bude što veći. Hi-hi-hi. Kafići. Svaki kafić koji vrijedi ima zgodnu konobaricu. Tako da ju prljavi, pijani seljačine mogu tapšati i štipati za guzicu. Kraljice noći. Kurve, makroi, žigoli. Sve govori samo za sebe. Seksualna pomagala. Viagra, Hrvatska viagra, kojekakva fetiš sranja. Vicevi o seksu. Stalni razovori o seksu. Procjenjivanje žena. Slinjenje. I tako dalje. Problem je čovjeka u golemoj seksualnoj frustraciji. Opsjednut seksom čini sebe i druge ljude predmetima požude i dehumanizacije. Žene nisu ljudi, one su biološke vagine, muškarci nisu ljudi, oni su biološki penisi. U toj igri zavođenja, seksa, požude, želje izgubila se svaka razumnost. Pojavili su se ljudi koji mjenjaju spol, ljudi koji perverzno žude za istim spolom, tj. pederi i lezbijke. Pedofili, nastani ljudi s kojekakvim fetišima. Opsjednuto društvo željno postajanja poželjnoga. Poželjno je lijepo, bogato. Svi idu na nekakve korekcije lica, tijela, liposukcije, povećanja grudi ili penisa. Trčkaraju ljudi za nagonom ko psi za kujom. Trčakaraju ka svojoj propasti. ADIS kažnjava, kolje, nedužne kao i krivce. U što smo se pretvorili? Imamo li civilizaciju, ili samo velik mravljinjak? Čovjeka čovjekom ne čini automobil. Ni neboder. Ni hodanje po Mjesecu. Čovjeka čovjekom čini njegova neovisnost o nagonima, neovisnost o sirovini, o iskonskome. O grijehu. Zamislite jedan dan bez seksa. Zamislite dan kada se probudite zadovoljni sami sobom, neovisno o tome leži li kraj vas ružna ili lijepa žena, ili nikakva. Kada u ogledalu ne vidite očajnu već samozadovoljnu osobu. Kada vaši kolege/kolegice neće biti procjenjivani o novcu, izgledu, već duševnim dobrima. Kada ćete vi biti procjenjivani po zaslugama. Kada nećete biti ljubomorni na dečka zgodne djevojke. Kada ćete ljude voljeti, ne željeti. Kad se riješite požude i frustracije, ostaje samo golemo prostranstvo slobode. Dodatak: Do čega dovodi pretjerivanje u seksu? Pa, do ovakvih stvari... POČETKOM godine sisački je Centar za socijalnu skrb dobio dojavu da su dva dječaka, četverogodišnjak i sedmogodišnjak, u jednoj obitelji emocionalno i fizički zlostavljani. Nakon dojave dječaci su smješteni u udomiteljsku obitelj, gdje su se otkrile stravične tajne koje su dječaci skrivali u sebi. Nakon što su se smjestili kod udomitelja četverogodišnjak je prva četiri mjeseca urinirao u gaće, obavljao nuždu svuda po kući, ponekad i skrivao hranu. Bojao se muškaraca, a u igri je često glumio mrtvaca, piše Nacional. Stariji dječak je bio puno agresivniji, sklon samoozljeđivanju, a krajem ljeta udomitelji su otkrili kako seksualno napastvuje mlađeg brata. Udomitelji su zatim, razgovaravši s dječakom, saznali kako su dječaci bili i seksualno zlostavljani od roditelja i njihovih poznanika, što se i potvrdilo u Poliklinici za zlostavljanu djecu grada Zagreba. "Prcao me tata i oni su se prcali, davili su me rukom, boljelo me 80 dana još nakon toga. Tata to meni radi na čupavom krevetu, ja ležim na trbuhu, a tata mi to radi u guzu - tata me prca. Mene to jako boli. Plakao sam dok me tata prcao, osjetio sam mokro i tvrdo u guzi i išla mi je krv. Tata je poslije stavio šećer na guzu, tata i kum su prcali bracu, mama i strikan su gledali kad ga je tata prcao, kum se popišao u deku, po krevetu, po mojoj mami i kumi. Bijelo je pišao. I drugi su pišali bijelo." - otkrio je stravičnu tajnu stariji dječak svojim udomiteljima, piše Nacional. Mlađi dječak u Poliklinici je ispričao da su ga otac i stric u alkoholiziranom stanju davili, dok je majka to gledala. Rekao je i kako su ga i otac i stric i mama "prcali", te da je morao gledati kako kum ima spolni odnos s majkom te kako otac siluje starijeg brata. Dječaci su u međuvremenu smješteni u jedan od domova za napuštenu djecu gdje će čekati kraj istrage kada bi se roditelji trebali naći pred sudom. No, kako piše Nacional, roditelji bi mogli biti optuženi tek za emotivno i fizičko zlostavljanje, ali ne i za seksualno. Prema Nacionalu, razlog za to je otvoreni rat između Državnog odvjetništva i Poliklinike za zlostavljanu djecu grada Zagreba. Nađoh na: Index |
- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.09.2004., četvrtak
Crtice iz sabora
|
U posljednje vrijeme saborski zastupnici me često podsejćaju na svoje postojanje. Što dakako utječe na moje raspoloženje, negativno. Bilo u novinskim člancima, bilo na televiziji u Dnevniku. No, najviše od svega razbjesnilo me njihovo prikazivanje u vrijeme Voyagera, čime je HTV izbacio Voyagera iz programa. Očito Mirko Galić ima infiltratorske planove za HDZ-ovu zadnjicu. No, dok sam zbunjen gledao u lice gospodina Bebića pitajući se liči li više Parisu ili kapetanici u krajnjem stadiju evolucije (za one koji nisu gledali tu epizodu, prije navedeni su postali veliki ljigavi gmazovi-crvi), shvatio sam da u saborskim raspravama ima nečega zanimljivoga za prokomentirati, pa evo nekoliko crtica iz sabora. Starost Neki dan gospodin Nenad Stazić (SDP) pričao je nešto u vezi starosti članova sabora i općenito vlade i čelnih mjesta u državi. Tako je došao do zaključka da mlade apsolutno ne zanima politika, jer ih se ne želi postaviti na važnije pozicije. Naime u saboru ni 10 zastupnika nije mlađe od 30 godina. No njegovo izlaganje uporno je prekidao gospodin Bebić (HDZ) govoreći mu da je skrenuo sa teme, pritom se crveneći i puhajući uzbuđeno. No, koliko god gosp. Stazić dokazivao Bebiću da njegovo izlaganje ima veze sa temom, Bebić se nije dao dozvati k pameti i na kraju je gospodinu Staziću oduzeo riječ. To me je dovelo do zanimljivih razmišljanja. Zašto se u Hrvatskoj ništa ne događa? Osim loših stvari, naravno. Pa, zato jer većina političara grije svoju saborsku ili bilo koju važno-funkcijsku stolicu još od doba komunizma. Još je gore što svi ti ljudi su jako stari, sa time vrlo inertni. Potpuno protiv bilo kakvih promjena na bolje za hrvatski narod. Sjede u svojim kožnim foteljama i po cijele dane razmišlaju kako povećati svoju penziju. Pogledajmo samo zastupnike, većina ih je sijedih i ćelavih, sa velikim i kaloričnim podbradcima. Većina državne uprave je stara. Kako možemo u moderna vremena i ka Europi sa svim tim starcima što nas vode? Svi ti političari starog kova, navikli na čvrstovodeći komunizam, uvijek se začude kada se netko usudi prosvjedovati i prigovoriti im. No, budući da ih gleda Veliko Oko Europe, ne usude se poduzeti neke nasilne akcije, već jednostavno ignoriraju prosvjednike. Problem je što Hrvatskoj nedostaje mladih, entuzijastičnih i idealističkih političara koji će nas izvaditi iz ovog, blago rečeno, bezperspektivnog položaja. Elektroničko glasovanuje Ne mogu vjerovati što smo učinili. Modernizirali smo sabor. Ali ne ljude, već njihove ručice. Milijuni kuna poreznih obveznika utrošene su na „bugoviti“ sustav elektroničkog glasovanja. No, naši dobro obrazovani, mudri i iskusni saborski zastupnici nisu se nikako mogli sprijateljiti sa tim tako naprednim sustavom. Zbunjivao ih je sustav 3 tipke. Da, ne i suzdržan. I onaj užasan ključ! Pa kako će ga stalno imati sa sobom? Zar nije dovoljno što moraju paziti na svoj tupe? Tako su naši mudri izabrani vođe, se danima mučili i znojili pred tim tehnološkim mučiteljem. I cijelo vrijeme ih je mučilo to što ne vide kako će njihov kolega glasati. Prije, samo su trebali načuti riječ „glasanje“, pa bi se budili iz sna, pogledali svojeg ambicioznijeg stranačkog kolegu i imitirali njegovo, ponekad dizanje ručice u zrak a, ponekad njezino ležanje na stolu. A sada moraju sami odlučiti što će učiniti a, to je poprilično teško ukoliko prespavate raspravu. No, polako, korak po korak, sustav je popravljen do optimalnog radnog stanja a, naši starčeki su naučili klikati gumbić a, ne dizati ručicu i kupljen je veliki ekran na kojm će moći vidjeti kako je glasao njihov „ambiciozni stranački kolega“ . Tako je završena velika saga o hrabrom zastupniku i metalnom čudovištu. Fitnes No, sva ta uzbuđenja nisu dobra za naše drage zastupnike. Takva razina napora i stresa djeluje negativno na njihov organizam. Jedenje besplatne hrane, sjedenje u udobnim kožnim foteljama i veliki periodi sna, kao i golema plaća, djeluju na povećanje masnih naslaga na trbusima naših predstavnika, kao i na usporenje njihovih viših moždanih funkcija. Vidjeći da najvrijedniji sloj hravtskog stanovništva je ozbiljno ugrožen, hrabra žena Vesna Pusić (HNS) je predložila da se uz ostale obaveze saborskih zastupnika osim sudjelovanja u radu sabora, jedenja i pijenja u besplatnom restoranu, čitanje besplatnih novina, vožnje u besplatnom automobilu sa besplatnim osobnim vozačem i mnogim drugim poslovima koji nisu prikladni za običnog građanina RH, doda i nova obaveza: fitnes. Znanstveno je dokazano da ukoliko naši zastupnici počnu trenirati fitnes da će im se razvijati više moždane funkcije, da će se smanjiti njihov masni opasač, te da će općim poboljšanjem svog psiho-fizičkog stanja moći lakše i efikasnije raditi, tj. sudjelovati u poboljšanju stanja prosječnog hrvatskog glasača. Vidite dragi moji sugrađani, kako je našim zastupnicima teško, pa zašto tada ne izađemo pred hrvatski sabor i počnemo izvikivati našim dragim zastupnicima podršku u nihovom užasnom teškom poslu uništavanja naše budućnosti kao i budućnosti naše djece. Živjeli političari. Napomena: U politici postoje i rijetke iznimke koje se doista bore za našu bolju budućnost, pa napominjem da se ovi tekstovi ne odnose na njih. |
- 23:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #
22.09.2004., srijeda
Bigbrother aka Sims: The Movie
|
Napokon je i u Hrvatsku stigao show poznat pod imenom Bigbrother. O čemu se radi u tom showu? Samo ime „big brother“ znači „veliki brat“ sugerirajući na česte događaje da stariji brat uhodi svoje mlađu braću i sestre. Tako se iz samog naziva može zaključiti da je to jedna vrsta reality-voajerskog showa. Show stvoren za niske strasti. Prve reklame za Bigbrother-a mogle su biti viđene prije otprilike mjesec dana kada se pozivalo gledatelje na sudjelovanje. Te mnoge kasnije reklame RTL-a koje su povećavale znatiželju gledateljstva. Polako kazivano nam je da se gradi kuća u kojoj će biti sudionici, pa opet reklame. Sve dok jednoga dana tj. u nedjelju nije prikazano službeno otvaranje showa. Otvaranje je počelo prikazima kratkih filmova o sudionicima, te razgovorom s njihovim najbližima. Što nam je to otkrilo? Sudionici showa (osim nekoliko iznimaka) su većinom bogata derišta hrvatskih tajkunčića i izrabljivača ili obične „dangube“. Tko bi si osim njih mogao priuštiti tromjesečni izostanak sa studija ili posla? Zatim nakon filmića smo mogli gledati kako se svi oni sat vremena vozikaju u službenim autima sponzora Bigbrothera, Volkswagen Touarezima sa značajnom tjelesnom stražom, kako bi se očuvao njihov indentitet, kažu. Tako je njih 12 se vozikalo do kućice, izlazilo iz automobila i sa pratnjom dva užasna voditelja, šetkala do kuće usput pokazivajući svoje nasmiješeno licašce kameri. Prije svakog kandidata, voditelji su pokušavali nagovoriti jadne, umorne, plaćene navijače da malo viču i glume svoju ulogu, no neki od njih su ostali hladnokrvni čak i kada im se kamera postavila ravno u lice. Kada su se svi izredali pred vratima, ušli su u kuću. U kući ih je dočekala bogata trpeza. No, oni „ograničeni“ kakvi jesu, nisu se mogli dogovoriti kako će sjesti. Pa su neko vrijeme cupkali uokolo, dok nisu sakupili hrarost i sjeli. Držali su se ukočeno i zbunjeno, no kako je RTL-ova ekipa predvidjela takvo nešto, bilo je ponuđeno vino, pa nakon nekoliko čaša i litara vina, svi su se opustili i počeli se razdragano upoznavati. Svaki je ponovio recitaciju nama otprije poznatu iz kratkih filmića i dodao neku svoju zanimljivost. Bilo je također „zanimljivo“ gledati kako lunjaju po kući tražeći jacuzzi, zbunjeno se okrećući po kući od 5 prostorija. Također su neki od njih jedva uspjeli otvoriti svoje kovčege, budući da im nešto kao brava i ključ nije poznato. Oduševljenju nije bilo kraja kad su otvorili svoje „darove“ i u njima otkrili sponzorske majce HT-a ili da bolje kažem T-mobilea, u vlasništvu DT-a (Deutsche Telekoma). Kasnije su vidljivo uzbuđeni dvojica natjecatelja pošli isprobati jacuzzi, urlajući kao divlje zvijeri uskočili su u kadu. U njoj su počeli ispuštati takve zvukove ugode, kao da je s njima bila profesionalna kineska maserka. Ekipi koja prati događaje je bilo vrlo zanimljivo namještanje „sprave“ u kupaćim gaćama jednog natjecatelja. Što nam izravno dokazuje što taj show jest; bolesno voajersko uživanje u narušavanju tuđe privatnosti. Također Bigbrother nam pušta samo iscječke iz prošlog dana, kada sve montiraju i „prilagode“ osjećajnoj publici. Najveći problem Bigbrothera jest taj što je prosječan ljudski život dosadan. Tako je tim ljudima dosadno a, što može biti dosadnije od gledanja ljudi koji se dosađuju? Tako možemo gledati ljude dok spavaju, obavljaju jutarnju i večernju higijenu, jedu i vjerojatno za prosječnog voajera najgoru stvar, kako razgovaraju. Njihovi razgovori su užasno dosadni i nezanimljivi. Najbolja scena mi je bila one natjecateljice u pinky sakou i crnim tajicama kako čisti stol, scena od gotovo 15 minuta. Brisanje ostataka hranje, pa malo zoom kamere na tu nečistoću što se nakupila pod krpicom, pa zoom out, nakon čega slijedi povećani profil natjecateljice, od kričavih štikli do njezinog lica sa izrazom krajnje zamišljenosti. Tako iz dana u dan. Ukoliko želim da mi neka budala dosađuje, pogledati ću Dnevnik ili snimku saborske rasprave. Pa nije za čuđenje što mišljenje o Bigbrotheru je loše. On-line anketa sa Iskon portala: odlično, već imam svog favorita 7% zanimljivo je 14% kandidati bi mogli biti bolji 6% bit će bolje kada krene izbacivanje 14% bez veze 59% Vrlo je i zanimljivo što A. Hebrang zabranio prikazivanje konzumacije duhanskih proizvoda. Koliko god mrzio tog "stvora" ipak se s ovom odlukom moram složiti. Pušenje je jedna od ogavnih navika. Natjecatelji koji su pridobili moj posebni prezir: (ne znam im imena, no prepoznati ćete ih po opisu) 1. Vin Dizel imitator. Kako osobno prezirem Vina Dizela i sve što ga obožavaju, njega i njegov pristup životu, taj natjecatelj teško mi je mogao biti antipantičniji. Njegovo lice koje djeluje nazadno i oni izbočeni zubi, ujedinjeni sa neandertalskim kulturnim manirama i ponašanjem dostojnog jednog teenager-a glavni su mu atributi. No, poprilično je i smiješan, jer njegovo tijelo bez mišićne muskulature djeluje kao ispuhani balon sa slikom Vin Dizela. 2. Karate kid. Bogati klinjo sa metroseksualnom frizuricom i mišićima paradira uokolo i glumi Don Juana zavodeći ružne natjecateljice. Tipični homo neandertalensis vulgaris. 3. Ćelava studentica. Horror, od stalnog pušenja preko iritantnog ponašanja do katastrofalne frizure. 4. Svi ostali natjecatelji. Zaključak: Bigbrother je perverzno-voajerska emisija u kojoj vrhunac zbivanja jest nečije glupiranje i ponižavanje. Ukoliko držite do svojeg samopoštovanja izbjegavajte ovu emisiju. |
- 19:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #
18.09.2004., subota
Glazba i subkulture
|
Glazba je umjetnost. Umjetnost proizvođenja ugodnih zvukova. U tome su ujedinjene sve vrste glazbe. Svoj glazbi je cilj ljepota, jer stvaranje ljepote je najuzvišeniji cilj za nekog čovjeka koji svjestan živi. Ima u tome nešto božanske ostavštine. Sva je glazba lijepa. Od narodne glazbe primitivnih plemena i narodne glazbe preko klasične glazbe sve do moderne glazbe kao blues, soul i rock. Svaka je glazba lijepa, neke više neke manje, no svakoj je cilj ljepota, ljepota koja donosi zadovoljstvo. No, danas su stvorene neke predrasude. Ljudi su počeli glazbu, ne doživljavati kao ljepotu, već kao poruku. Tako su se stvorile subkulture koje su kao zajedničko obilježje imali glazbu. Te se subkulture međusobno negativno odnose jedna prema drugoj, i ograničile su se na slušanje samo svoje vlastite glazbe, podcijenjujući drugu. Iz takve sebičnosti nije moglo izaći ništa drugo, doli negativnog pogledu ka njihovoj glazbi. Navesti ću neke subkulture i njihovu glazbu. Rockeri. Nastali su kao bunt protiv uštogoljenosti i društvenih normi, nosili su poruku slobode, alkohola i uživanja. Vjerojatno najstarija subkultura. Njihovi članovi najčešće nisu neki ekscentrici, no odlikuju se odstupanjem od trendova i flegmatičnošću ka društvenim očekivanjima. Rockeri nažalost nestaju, kao i rock kao glazba, pretočena u neke druge oblike i komercijalizirana, ima sve manje pobornika. Najomiljeniji opijat je alkohol, uglavnom piva. Najpoznatiji članovi: motorističke bande. Najpoznatiji bend u Hrvatskoj je Hladno pivo, no oni su uvijek bili nešto između rocka i punka, a najnovijim albumom Šamar ušli su u područje komercijaliziranog rocka, no ipak valja im oprostiti, ipak su stari a, i obistinilo im se njihovo vlastito proročanstvo sadržano u pjesmi Pjevajte nešto ljubavno, što se najviše iskazalo u pjesmama poput Jednim osmjehom i Samo za taj osjećaj. Punkeri. Prepoznatljivi po svojem izgledu. Podrapani traper, irokeze i smrad. Većina „normalne“ populacije ih se kloni zbog njihove sklonosti ka krađi, jer ušteđevina traje samo tjedan dana. Punk kao glazba je žestokija inačica rocka. Najomiljeniji opijat: nepoznat, pretpostavka: alkohol, lake i teške droge. -napomena: Pink je komercijalizirano smeće, nikako ne spominjati njeno ime pred pravim punkerima Metalci: Zasada gotovo najbrojniji. Poznati po crnom (dark) looku. To znači, crne majce i hlače, više komada, duga kosa kako kod muškaraca tako kod žena. Žene često poznate po „ghotic looku“ tj. velike količine crnog sjenila oko očiju, crni ruž za usne i oskudna odjeća. Metalci, također vole nositi različite metalne ukrase, od križeva, lubanja, mečeva, lanaca do sotonističkih znakova i kojekakvog naci-smeća. Metal je također jedna vrsta žešćeg rocka. Nadasve su glasni i pjevači preferiraju hripav glas. Od opijata meni je poznato da su naslijedili ljubav ka pivi, no u primorju i ka vinu i žestokome. Također se dijele u nekoliko glavnih pravaca: death metal- predstavljaju ih klinci u pubertetu fanatično se zanimajući za sotonske kvazi-tričarije, umišljaju si da su demoni, vampiri i kojekakva vražja stvorenja. Tekstovi pjesama su također naklonjeni tim temama. Zazivaju đavla, režu žile, cmolje... heavy metal- metalci koji ne žele biti u krivu, pa su usvojili sve karakteristike drugih metal pravaca. Njih ima najviše, no oni su i najmanje vjerni svojoj glazbi i subkulturi. power metal- ovaj metal je sličan heavyu no ima nekoliko specifičnih razlika. Tekstovi imaju fantastičnu ili srednjovjekovnu temu. Neki bendovi su prihvatili tolkienovu tematiku za tekstove svojih pjesama. Najmuzikalniji i meni najprihvatljiviji pravac metala. Postoje i još mnogi drugi pravci i vrste metala, no ne želimo im dati previše prostora i pozornosti. Hip-hoperi, reperi: Nastali od soula i bluesa, danas doživljavaju svoj procvat. S hopcupom i repom započeli su siromašni američki crnci koji si nisu mogli priuštiti novac za glazbala, ni vrijeme za učenje sviranja na njima. Glazba im se sastoji od brzogovorenja tekstova uz glazbenu podlogu. Također su i započeli korištenjem vinila u modernoj glazbi, gnječeći ga tako da ispušta na gramofonu čudne zvukove. Tekstovi su im u početku bili smisleni i sadržavali su društvenu kritiku, no kako su se komercijalizirali tako su im se tekstovi pretvorili u beskonačno ponavljanje riječi: nigga-pussy-money...u...u... Prakticiraju mahanje rukama dok pjevaju, oblače se kričavo i neukusno, najčešće u široke hlače, trenirke i isto takve majce. Također jako vole nakit, što veće što kričavije. Taj look vjerojatno su naslijedili od svodnika, no tko bi doista znao? Najomiljeniji opijat: marihuana Zanimljivo kako ta vrst glazbe nije pocvjetala sve od pojave eminema, očito zato jer bijelci nisu mogli prihvatiti crnačku glazbu dok je nije otpjevao jedan bijelac. No, tada su je mnogi prihvatili pa danas je eminem pao u zaborav dok je njegovi nasljednici i dalje su popularni. Od hopcupa jedini koji je vrijedio u hrvatskoj je bio Blackout project, no njih više nema. Danas je najpopularniji Edin Osmić, zvan i Edo Majka. U njegovim tekstovima ima i nešto poučnoga, manje-više, no kako ja osobno ne volim hopcup a, Edin i nije nešto talentiran, bilo bi vrlo lijepo da on što prije otvori svoju pečenjaru i bude kuhar. Možda bolje radi albansku hranu nego što pjeva. Šminkeri: Ne znam kada su nastali no vjerujem da je to počelo negdje 70' s diskom i Johnom Travoltom. Danas najveća skupina. Prepoznatljivi po šarenoj, trendovskoj odjeći. Vrlo je važno da odjeća ima poznati trademark, kao Nike, Adidas, no oni bogatiji nose Lacoste i sl. No teško je točno reći kako izgledaju jer se ravnaju po trenutačnoj modi, a moda se mijenja svaki dan. (tj. ne mijenja već reciklira) Slušaju gotovo sve: od komercijaliziranog popa, Britney, Lopezke, Šakire, Princa, Michaela Jacksona, Madone, Ut-a, do domaćih „zvijezda“ kao Brkić, Kindl, Neno Belan, Dragojević, Giboni, Zec, Colonija... Također slušaju techno, sve vrste i disco. Također je i zanimljiv fenomen da oni obožavaju narodnjake. Škoro, Balašević, Thompson i sve njihove klonove i slične pjevače. Ne zaziru ni od srpskih narodnjaka, kao Ceca, no ipak hrvatski narodnjaci su pod direktnim utjecajem srpskih i bosansko-hercegovačkih. Najomiljenije piće: ovisi o glazbi i novčanim sposobnostima, narodnjaci- pivo, vino; techno- kokteli i žestoka pića. No, popularni su svi stimulansi, narkotici kao i lake i teške droge. Ovo su neke od tih grupa, no ono što one ne shvaćaju jest da je sve to samo glazba. Glazba ne bi trebala zastupati svjetonadzor. Glazba bi trebala biti ljepota. No, nažalost u poplavi inovativnosti i još gore, mode, ljudi sve više degradiraju glazbu, sve dok ne postane svoj izobličeni odjek. Glazbom nešto žele reći, no time oštećuju njezinu ljepotu. Glazbu treba promatrati na drugi način, umjetnički. Glazba je nešto više od naših gloženja, želja i frustracija. Glazba je izraz ljepote, ljepote koju samo čovjek može ostvariti. Nešto predivno. |
- 20:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Abortus
|
U posljednje vrijeme mnogo se govori o abortusu. Svi iznose svoje poglede na to. Od novinara, političara, do svećenika i vjernika. Kako su različita razmišljanja, tako su i pokrenuta različita djelovanja. No, svi samo iznose svoje mišljenje, dok tuđe kritiziraju, bez da su ih pozorno promotrili. No, krenimo od početka. Pojam abortus podrazumijeva dobrovoljno prekidanje trudnoće, od strane trudnice. Na abortus možemo gledati iz više različitih kuteva, jer spoznaja je cjelina. Djetetov kut: Novo ljudsko biće stvoreno je onog trena kada se DNK spermija izmješa sa DNK jajne stanice. Tad nastaje zigota i ona je temeljna stanica iz koje se razvija novo ljudsko biće. ( Vrlo je važno ne uspoređivati zigotu sa jajnom stanicom i spermijem. Jer zigota jest početak ljudskog bića, dok jajna stanica i spermij su samo sastavni dijelovi, koji sami za sebe su nesposobni stvaranja novog živog bića. ) Kasnije se zigota razvija i nastaje embrij, pa fetus. Sve dok nije staro oko 9 mjeseci kada je spremno napustiti okrilje majčine utrobe i osloniti se na vlastiti organizam. Smrt: Uništenje djeteta dok je još u najranijem stadiju razvoja (dok još nije postalo fetus) je najvjerojatnije najmanje krvoločno. Ubija se u najnižem stupnju razvoja, dok još nije u stanju osjetiti je. No, ukoliko se sa abortusom odugovlači i fetus se razvije do stupnja kada mu srce počinje kucati, vrlo je vjerojatno da će fetus moći osjetiti svoje uništenje, smrt. Iako možda ne u potpunim doživljajem. Najgori slučaj jest ukoliko se dijete rodi, a roditelji ga napuste i ostave u kanti za smeće ili sličnom mjestu. Ili vlastoručno učine čedomorstvo. Sada ću razmotriti razloge za i protiv abortusa sa djetetove strane gledanja. ZA: Djete koje će se roditi nepoželjno vrlo će patiti u životu. Odrastati će saznanju da je neželjeno, vjerojatno skrbljen od strane samohranog roditelja. Taj roditelj vjerojatno neće biti u stanju dati mu sve što je potrebno, što zbog financijskih, što zbog psihičkih razloga. Tako će djete imati vrlo teško djetinjstvo i vrlo vjerojatno patiti zbog toga cijeli život. Druga je solucija slanje djeteta u dom. Ova opcija je također vrlo loša jer odrastati bez roditelja sigurno je strašno. PROTIV: Svako živo biće ima pravo na život. Ubijanje tako nedužnog stvorenja je poprilično nehumano, ili vrlo humano (kad se to pogleda koje su sve užase ljudi u stanju učiniti). No, možda djete neće imati loš život, možda će se roditelji snaći ili će to dijete posvojiti neki par koji ne može imati djete a, želi ga. Ali u krajnjem slučaju, život se sastoji od loših i dobrih iskustava, zanijekati nekome priliku da živi je, po mojem mišljenju vrlo zla stvar. Majčina strana: U slučaju neželjene trudnoće njoj je definitivno najgore. Ona je ta koja snosi posljedice. ZA: Rođenje djeteta može biti riskirantno, pogotovo ako je majka vrlo mlada. Nadalje, dijete je vrlo velika odgovornost. Ono može pokvariti sve majčine planove za budućnost. Gotovo uništiti život, jer se majka ne može više školovati, tj. vrlo mnogo vremena joj oduzima djete. Djete također i prekida djetinjstvo i mladost, roditelj je prisiljen vrlo brzo odrasti i uozbiljiti se. Djete je i financijski teret, najčešće ostavljena od partnera, majka će biti u nedostatku financijskih sredstava. Čeka je težak život. U manjim sredinama često se i prakticira društveno neodobravanje prema majkama koje su neplanirano rodile. PROTIV: Pobačaj može ostaviti kao posljedicu smanjenu plodnost ili čak neplodnost. Također abortus ostavlja teške psihičke posljedice. Majka će vjerojatno cijeli život žaliti što je dala ubiti svoje djete. Moguće je da će majka ipak biti vrlo dobar roditelj i da će joj stići pomoć, što od roditelja, što od određenih organizacija i okoline. Očeva strana: Otac će najčešće biti užasnut. Željeti će da njegova partnrica pobaci jer za njega to ima najmanje posljedica. Ukoliko partnerica ne pobaci, ili će plaćati alimentaciju ili će se morati brinuti za djete. Što također znači žrtvovanje vremena i nekih životnih prilika. No, otac može također i željeti djete i sa partnericom ga uspjeti podignuti. Zaključak: Abortus nije uzrok problema. On je tek krajnja posljedica. No, tko je uistinu kriv? Na prvom mjestu su krivi roditelji. Većina današnjih osoba je svjesna posljedica spolnog odosa. No, kako je požuda jača od pameti, mnogi se upuštaju u česte seksualne odnose, sa različitim partnerima. Dobna granica osoba koje ulaze u spolne odnose sve je niža. Ljudi postaju sve neobuzdaniji, koliko zbog popuštanja stege, koliko zbog općeg trenda seksualnih sloboda i kulture promicanja seksualnosti i slobode. Uglavnom, problem je u tome što se NE razmišlja. Dakako, često se i ne koriste kontracepcijska sredstva. Drugi krivac je država tj. odrasli. Zbog nekih predrasuda (većinom poteklih od crkve) odgađa se postavljanje seksualnog odgoja kao predmeta u škole. Neki misle da bi tako samo pogoršali stanje. No, to je krivo. Neznanje je jedna od vrlo važnih uvjeta za neželjenu trudnoću. Ukoliko bi bili svjesniji posljedica, bili bi oprezniji. Konačno, abortus je ipak ubojstvo, jer nije važno osjeća li djete ili ne, važno jest da je živo, a, ubijanje živih je ubojstvo. Pogotovo ljudi. Najvažnije bi bilo naučiti ljude da seks nije životno neophodan, da nije najvažnija stvar na svijetu, te da se strpe dok ne odrastu, ili barem dok ne budu spremni, jer svaki čin ima posljedice. Tužno je da ljudi svoj užitak plaćaju životima svoje djece. |
- 20:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.09.2004., nedjelja
Vidi! Pa ja zaista imam blog!
|
Nakon maturalca uspio sam zaboraviti username i password, pa nisam ništa pisao. Ionako traje škola, moram se odlučiti na koji ću faks ići, a uz sve to u kreativnoj sam crnoj rupi. Divota. Zahvaljujem blogovoj help ekipi koja mi je u kratkom roku dala novi password. Nadam se da ću Vam nešto uskoro napisati. Nešto moram napisati. |
- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.08.2004., nedjelja
odlazim...
|
na maturalac u Prag, čitamo se za tjedan dana |
- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.08.2004., četvrtak
Zatiranje kulture (Lidrano 2004)
|
Iako je Lidrano 2004 davno prošao, osjećam se dužnim da napišem osvrt, s obzirom da sam prvi put bio njegov sudionik. Na put smo krenuli jednog kišnog jutra sa jednim starim minibusom čiji vozač nas je zamalo odvezao su Senj umjesto u Umag, gdje se održavala manifestacija. Blago rečeno organizacija manifestacije je bila katastrofalna. Bili smo smješteni u hotel s jednom (1) zvijezdicom. Nedovoljan kako bi rekli profesori, nedovoljan za odlikaše. Zatim smo nas četiri (4) učenika bili smješteni u dvokrevetnu sobu (2). U toj dvokrevetnoj sobi bio je jedan dječji i jedan bračni krevet. A soba, takvo što još nisam doživio. Kao hotel za pse. Cijeli taj hotel bio je predviđen za rušenje, ali kako je to za balavce čija noćenja plaća država, haj'mo ih tamo smjestiti, mislio je neki ambiciozni menadžer. Pod sobe bio je prekriven mrljama nepoznatog porijekla (ne bi ni želio znati što je to), sa stropa se ljuštila boja i u velikim krpama padala na iznenađene spavače. Zidovi su bili napola oguljeni od tog procesa propadanja. U ormarima koji su zaudarali po truleži našli smo jednu željeznu vodovodnu cijev. Kupaonica je bila još gora. Bila je puna plijesni koja je prekrivala zidove oko tuš kabine. Iz tih plijesni su rasle neke nitice koje su, kunem se, kada niste gledali okretale prema vama. Zahodska školjka je bila postavljena previše blizu zidu i nije ju se moglo koristiti na uobičajen način. Cijela soba je smrdjela po vlazi a, sami kreveti su bili u tolikoj količini natopljeni njome da su bili mokri. Smještaj dostojan svoje jedne trule zvijezdice. (Hoteli Aurora ako se ne varam) Uskoro nakon što smo se smjestili krenuli smo na ručak. Gdje sam bio svjedok koliko krvoločni mogu biti penzioneri kada su gladni. No, to sam preživio i punog želuca krenuli smo u Umag na službeno otvorenje Lidrana 2004. Tamo sam požalio što sam se najeo. Manifestaciju otvorenja vodila je mlada djevojka. Problem je bio u tome što je cijela manifestacija bila na talijanskom i hrvatskome tj. dvojezična. No, moj prigovor se ne odnosi na autonomnost talijanske manjine, niti na to da im je regija dvojezična. Ono što me najviše smetalo je to da su domaćini manifestacije bolje govorili talijanski nego hrvatski. Poznavanje talijanskog jezika mi nije znano, ali ipak sam primjetio da talijanski svi govore tečno, dok se sa hrvatskim svi muče, zastajkuju, mucaju i izgovaraju pogrešne naglaske. I sve to na državnoj smotri uradaka HRVATSKOG JEZIKA. No to nije bilo sve, nakon mucajućeg govora gradonačelnice, počeli su se prikazivati predstave i uradci umaških najnadarenijih učenika. Tako smo bili počašćeni slušanjem petorice učenika nižih razreda i njihovim umješnim baratanjem harmonikom. Izdvojio bih jednog od njih kojem se asisten-dirigent-mentor nije sjetio okretati note pa je mali jadničak morao si ih sam okretati. A to je zvučalo ovako: loša svirka-stop-okretanje stranice-stop-loša svirka-stop-okretanje stranice-stop-loša svirka itd. Ja sam toliko bio ganut time da sam se plakao, od smijeha ili užasa ne bih znao reći. Zatim su svi mališani nastupili zajedno pod dirigentskom palicom njihovog mentora-dirigenta-asistenta, to i ne bi bilo tako loše da svirka nije zvučala psihodelično-depresivna i poticala me na misli o vješanju. Drugi komični događaj bio je dirigent koji je, s obzirom da nisu očistili prostor iz pozornice, pokupio upravo goleme količine paučine na svoj odijelo. Slijedeća je nastupila neka plesna skupina koja mi je opet potejrala suze na oči od smijeha. Njihovu izvedbu nazvao bih „moderna adaptacija praseče kaljuže“. Nakon svega to cirkusa govor je trebao održati pomoćnik ministra, ali i njegov govor je bio mucajući, jer jadan čovjek je bio toliko šokiran, da je samo brisao znoj sa čela. (u dvorani je bilo ugodnih 18 stupnjeva). Sve to ionako ne čudi s obzirom da kako je jedan profesor koji je sudjelovao u radu ocjenjivačkog suda istaknuo, citiram: „zamalo ovog Lidrana nije bilo, jer Ministarstvo znanosti, športa i obrazovanja namjerava ukinuti susrete i smotru Lidranu.“ S ovime je sve rečeno. No ovo vjerojatno i nije iznenađujuća činjenica s obzirom kakve radove šalju „najbolji spisatelji mlade Hrvaske.“ Djela naših autora u kategoriji „literarni radovi“ su krajnje depresivni i besmisleni. Evo najčešćih tema poslanih radova: bullying, monotonija školskog života i sustava, bijedne pjesmice i pričice na hrvatskim narječjima, te ljigavi radovi oportunista koji pišu za suce (tj. pišu osjećajne sastavke koji diraju u srce maloumne sutkinje), druga polovica radova ponosi se svojom kvalitetom besramnog kopiranja drugih tekstova sa županijskog natjecanja i kvalitetom tekstova napisanih od strane roditelja, mentora i rodbine koja je u ocjenjivačkom sudu. Naravno, postoje neki izuzeci, ali njih je jako malo. U njih bi ubrojio časopis Spektar koji me je oduševio svojom profesionalnošću. (ukoliko netko od Spektarovaca ovo čita prihvatite jedan prijedlog; smanjite prostor teme broja, zauzima polovicu časopisa) Htio bih i napisti nešto o „pobjedničkoj noći“. Što je pobjednička noć? Pobjednička noć je druga i poslijednja noć na natjecanju kada svi slave. Sva štreberska krema hrvatske tada odlazi u obližnje preskupe trgovine sa izuzetno bezobraznim trgovcima koji se ponašaju kao da ti čine uslugu time što te poslužuju i kupuju najjeftinija alkoholna pića sa najvećim postotkom alkohola. Hoću reći da kupuju rum, votku i najgori otrov što razara želudac, jetru i mozak te se time napiju. Evo zgode iz trgovine; ja i moj prijatelj kupujemo jednu pivo tek toliko da isperemo okus soka iz grla. Kad nam prilaze dvije iznimno neprivlačne cure i kažu da se od toga nećemo napiti. To kažu dok pod rukom grle votku vigor. No mi im odbrusimo da se nećemo opijati ovdje s skupom razarajučom žesticom u najgorem hotelu u krugu od 50 kilometara. Mi to radimo u klijeti sa roštiljom i kvalitetnim domaćim vinom. I tako vrateći se u hotel u 12 sati, jer u okolici nema ni jednog noćnog kluba, već samo neka kockarnica, dočekuje nas prizor vrijedan divljenja. Stotinjak „najbolje i najuglednije hrvatske mladeži“ u teško alkoholiziranom stanju pjeva po balkonima i sobama hotela s jednom zvijezdicom. Kako prolazimo hodnikom izbjegavamo male lokvice rigotine, urina i prolivene žestice. Do nas dopiru zvukovi pijanog zavijanja često zvanog od njegovih autora pjevom, pa zvukovi vriske a, tu i tamo urlici nekih parova koji su se odlučili na ševu na brzinu (jer tko će od njih izdržat duže od 5 minuta?). Cijelu manifestaciju Lidrano složit ću u jednu kratku kiticu: Urliče, loče i ševi se uzorna mladež naša, Hvale ih svi: Zar nisu krasna? Na Lidranu, ruglu što propada, Sastajalištu svih mladih budala. U povratku u moje malo selo, salijetale su me misli o budućnosti. Jer moja zabrinutost nije neosnovana. |
- 19:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
11.08.2004., srijeda
Smijeha
|
Oduvijek se čovjek smijao. Neovisno o kulturama, vremenskim razdobljima i prilikama. Smijeh je izraz zadovoljstva, radosti i veselja. Svi se mi volimo smijati, dan bez smijeha je tužan, mračan i prazan. Poput dana bez svijetlosti. Smijeh nam pomaže u komunikaciji, jer smijehom se smanjuje napetost, osvajaju partneri i uljepšava razgovor. Smijeh nas također uljepšava, kako u psihičkom tako i u fizičkom smislu. Nasmiješene osbe nas privlače, dok namrštene osobe nas odbijaju. Smijeh također zateže kožu na licu i time smanjuje broj bora. No, danas kronično nam nedostaje smijeha. U ovom mračnom razdoblju nehumanosti i sebičnosti ljudi se rijetko smiju. Dok hodm ulicom našeg malog sela i gledam ljude u kafićima, gotovo nitko se od njih ne smije. Najviše se smiju djeca ali i ona sve manje. U tim tužnim današnjim vremenima ljudi se ne žele nasmijavati međusobno. Sve je spalo na nekoliko pokušaja pričanja loših viceva. Ukoliko neka osoba pokuša biti zabavna i nasmijava druge ljude, često ju smatraju ludom i budalom. Nezahvalno za nekoga tko vam želi uljepšati život, nije li? I tako se ljudi okreću nehumanim (tehnološkim) izvorima smijeha tj. humorističnim serijama, emisijama i filmovima. Sjećam se dok sam bio malo dijete da sam gledao poznatog Charlia Chaplina, kao i Stania i Olia. Oni su na jedinstven i zabavan način ismijavali pohlepu, zloću, glupost i druge negativne ljudske osobine, te nas zabavljali komedijom zabune i nespretnosti. Baš sam prije godinu-dvije gledao reprize tih legendarnih serija i otkrio da su mi još uvijek jako zabavni i da me neovisno o godinama nasmijavaju. Zašto su ta vremena prošla? Zašto danas nema ničeg sličnog? Što se dogodilo komediji? Od zabavnih glumaca i ironije, humor se je pretvorio u jednu veliku predstavu debila koji se hrane kojekavim izlučevinama i sprdavaju na račun vlastite pohote i psuju ograničenim riječnikom. Sindrom Američka pita Nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi nakon Američke pite. Golemi „boom“ teen komedija preplavio je tržište. Američka pita je postigla golemi uspjeh i načinila još 2 svoja nastavka. Scene gutanja sperme, uriniranja (pišanja) po osobama i povračanje dotičnih osoba, te jedenja pasjeg izmeta, kao i simuliranja spolnih odnosa sa psom, hranom i kojekavim gadostima oduševile su svijet. Problem nevoljno apstinirajućih napaljenih tinejdžera dostigao je vrhunac u prebrzom svršavanju, trčanju s „dildom“ i zaljepljenom rukom mastrubenta za negov vlastiti penis. Sve te sene uljepšavaju lica zaprepaštenih roditelja i slučajnih očevidaca te glupa lica glavnih aktera. Te filmove karakterizira nikakva gluma, u svakoj rečenici korištene riječi poput: dick, penis, pussy, fuck i sex. Ta manifestacija ogavnosti i perverzije očito zabavlja uobičajenog čovjeka. Zašto je tako? Zato jer današnja frusrirana populacija ostala je potpuno bez smisla za humor. Njih se više ne može nasmijati, oni se ne smiju. Oni se još jedino mogu RUGATI. Taj izopačeni smijeh kojemu nije namjera zabaviti, razveseliti čovjeka već ga ražalostiti, naljutiti i poniziti; i sve to u realizaciji zlobnika koji se naslađuje i veseli tuđoj nesreći. To ruganje je postalo zaštitni znak današnjeg čovjeka. Više puta tijekom svog odrastanja bio sam to osjetio na vlastitoj koži. Taj oduran zvuk graktanja debila koji se rugaju nečijoj pogriješci ili nevolji, samo je jedan od pokazatelja propadanja ljudskosti. Izuzeta od toga naveo bih Jackiea Chana koji je jedini ostao manje-više smiješan i zabavan. A naveo bih i neke izuzetke filmove hrvatske i kako moderne tako i stare jugoslavenske produkcije Humoristične serije, HAHAHAHA--->record Ono što me nejviše živcira u današnjim humorističkim nije nehumorističnost, loša gluma i debilni glumci već onaj iritantan nasnimljeni, umjetni smijeh koji se javlja nakon svakog događaja za kojeg si je redatelj umislio da je smiješan. Zar su se ljudi zaboravili smijati, pa ih treba podsjetiti? Ili nemaju smisla za humor pada ne ispanu glupi potrebno im je reći kad da se smiju? Možda je njima neugodno se smijati sami u prostoriji, pa ih treba poticati da izraze svoje osjećaje? Ili možda je geg tako glup da uopće nije smiješan, pa se ljude stimulira na smijeh tim umjetnim kriještanjem nasnimljenim od lijenih američkih gojaznih debeloguzih prasica koje cijeli dan nemaju druge zanimacije već se smucaju po studijima i grakću kad im se zapovijedi? Vjerojtno sve od toga. Ponekad kad se im čak omakne neki smiješan geg i ja se počnem smijati ali prekine me taj zvuk roktanja i uništi i svaki trag smijeha u meni. Ionako sve serije koje se prikazuju na HTV, RTL i NOVA su užasno daleke do smijeha, osim debilima, ali njima ionako je sve smiješno. (izuzetak: Državnik novog kova koji realno prikazuje političare) Humoristične emisije To je ono što me zbilja tjera na povraćanje. Najočitiji primjer toga jest Jerry Springer show. Emisija u koju se na prijevaru ovodi ljude, da bi ih se ponižavalo, vrijeđalo i psovalo od strane njihovih neprijatelja, krvožedne publike i svijetskog gledateljstva. Na kraju emisije snimke su debila koji su obožavatelji emisije i hvale Jerry-a. Ta emisija, tj. teško ju je tako nazvati, ta izopačina izravno prikazuje sve najgore što čini ljude. Krvožedno i bezosjećajno gledateljstvo te izopačine, dokazuje mi kako su mnogi obični ljudi su nehumani i zli. I kako bi svi oni trebali otići u posjetu psihijatru, ili možda Ripperu. Tu izopačinu prikazivala je jedino nov@ tv, no nju ionako gleda sam trulež Hrvatske. Više me jedino zabrinjava poter maloumnog debila u HRT-u zbog kojeg je bila snimana i emitirana izopačina zvana Najslabija karika. Gdje su ljudi za sitnicu kuna bili vrijeđani, izdani na očigled cijele Hrvatske. Ti jadni očajni ljudi naučeni su mržnji i gnjevu. Užasno. Dalje o ovoj temi neću jer mi je zlo. Zaključak: Ovo „novo“, „moderno“ i „demokratsko“ „društvo“ je zapravo gomila debila i zlih barbara. Popularni humor za mase izopačio se u hrpu blago rečeno izmeta. Zato, klonite se teen komedijica američke i one koji kopiraju američke produkcije. Okrenite se europskoj i istočnoeuropskoj alternativnoj produkciji u kojoj se još uvijek može naći humor dobrog ukusa. Tu ne spada moderna Hrvatska produkcija, ona još mora odlaziti neko vrijeme psihijatru, naime boluje od PTSP-a. |
- 20:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dijeta
|
Danas sve veći broj ljudi jede nezdravu hranu, premalo se kreće i slobodno vrijeme provodi u sjedećem ili ležećem položaju. Iako taj način života nije loš, već je vrlo ugodan, on pogoduje taloženju masnih naslaga a, kasnije i otkazivanju pojedinih organa. Zato danas ljudi koriste kojekakve dijete i preparate za mršavljnje. No najčešće (ili gotovo uvijek) dijete iz časopisa kao Mila, Gloria i tome sličnih šit papira (papira za brisanje guzice), nisu učinkovite. Sastoje se od odvratnih obroka koji nakon jela samo potiču glad. Dok se držanjem takvih dijeta jako sporo mršavi. A obično nakon dijete ljudi počinju u sebe nbacivati goleme količine fast fooda i slatkiša, tako vraćajući izgubljene kilograme. Drugi način mršavljenja jesu kojekakvi preparati za mršavljenje koji iako brzo i lagano smanjuju tjelesnu težinu, vrijede samo onoliko koliko ih koristite. Nakon toga slijedi golemo nadoknađivanje i očaj. A osim toga većina tih preparata služi ka onemogućivanju razgradnje hrane. No pitanje ostaje kakve će poslijedice biti na Vaš organizam nakon tolikih supstanci. Evo jednog primjera: Tvrtka maštovito nazvana VITKOST d.o.o. prodaje po stranoj licenci preparat SLIM NIGHT. Kao što se iz naslova može vidjeti, glavna „fora“ ovog preparata je da mršavite noću. Preparat citiram: „...sadrži aminokiseline koje potiču lučenje hormona rasta zbog kojeg se metabolizam brzava i masnoća se pretvara u energiju ili mišiće...“ Ovu rečenicu ni neću komentirati koliko je glupa. Nadalje u tekstu se navode 3 događaja tijekom noići koje potiču mršavljenje. Pozorno čitajte ovo i pribavite si maramicu jer ćete plakati od smijeha. 1. Kada nas ne žulja odjeća, aktivni sastojci slobodno cirkuliraju tijelom. Dragi zaposleniku VITKOSTI d.o.o ili bolje nazvanom BUDALEŠTINE d.o.o. „aktivni sastojci“ bilokoje vrste cirkuliraju krvotokom. Odjeća ih ne može spriječiti jer ako bi „tako tijesna“ odjeća zaustavila krvotok, taj dio tijela bi poplavio i počeo odumirati. 2. Drugi razlog je naveden maloprije u tekstu kao citat. 3. citat: „Mjesec budi u našem tijelu magnetsku energiju, bez koje bi nestalo života na Zemlji.“ Ovo takođen neću komentirati. Možda pošaljem na neku arhivu viceva kao vic dana. Ovakve izjave ne bi bila postiđena ni proročica u ciganskom kampu. Po ovome se vidi da ljudi koji koriste te dijete su neobrazovani i naivni. Privučeni reklamnim porukama poput ove kupuju te labaratorijske kemikalije i truju se. Ukratko rečeno, bolje bi vam bilo da tim novcem si platite profesionalnog masera. No, nažalost ja sam jednog dana morao promijeniti svoju doktorinu. Kad sam stao na vagu ona je poskočila na 80 kg, dok su moje oči zamalo izletile iz svojih duplji, jer na 175 cm visine to je nepriklasno (blago rečeno). Znajući da moram smršaviti a, ipak ne vjerujući komercijalnim dijetama i preparatima (jer da djeluju već bi svi bili mršavi), a za vježbanje bio sam prelijen, odlučio sam pokušati moju osobnu dijetu. Dalje u tekstu možete pročitati tijek dijete. Dijeta a-la Robinson Crusoe Dijeta približno traje 1 mjesec i možete minimalno smršavjeti 10 kila bez vježbanja. Preporučeni obroci: Doručak: U početku 5 a kasnije 3 šnite (za dalmoše fete) dvopeka. Na njih namažite 1 milimetar nekog dijetalnog namaza, tek toliko da nemate osjećaj da jedete sušeni izmet. Alterntiva: Lisnato pecivo. Ručak: Za ručak jedite u početku 2/3 uobičajenog ručka a kasnije 1/2 uobičajenog ručka. Kruh izbacite iz prehrane, znatno reducirajte količinu unesenog krumpira i tjestenine. Večera i međuobroci: Voće. Najbolje je jesti voće sa mnogo soka kao lubenica, marelica, naranča a dobre su i jabuke i trešnje. Banane jesti samo u slučaju neizdržljive gladi. 50 grama štapića također neće značajno utjecati na dijetu. Za večeru je dobro popiti čašu nemasnog mlijeka. Dodatni savjeti: Izbacite sve vrste salama, sira i pržene hrane. Gladujte. Posljedice: Nakon jednog mjeseca izgubiti ćete 10-15 kila. Ovisno o Vašem pridržavanju dijete i Vašem suzdržavanju. Nakon dijete potrebno jesti 2/3 uobičajene prehrane, bez fast fooda i značajnijih količina slatkiša. Obavezno vježbati da se učvrste mišići. Negativne posljedice: 1. Glavobolje. Tijekom dijete imao sam česte glavobolje. Javljaju se zbog niske koncentracije šećera u krvi. Što činiti? Trpite a ukoliko postane neizdrživo konzumirajete tabletu Lekadola. 2. Glad. Vječna neutaživa neizdrživa glad. Što učiniti? Trpjeti. Ukoliko se jave bolovi u želucu konzumirati tabletu Gastala. 3. Slabost. Tijekom dijete osjećati ćete se slabo, ništavno i umorno. Često će vam se zijevati. Ne preporučam nitkakve fizičke poslove. Intelektualne sposobnosti biti će reducirane. Zaključak: Dijeta je beskorisna. Vaga pokazuje jedno, moje oči vide drugo. Škemba je još tu, potrebno ju je eliminirati trbušnjacima. A to je što smo pokušali izbjeći, očito uzaludno. Iako danas 11 kila lakši moje samopoštovanje nije se promijenilo. Žalim za time što su me društvene norme natjerale da izvršim to maltretiranje prema sebi. Zato sam se počeo držati poslovice: „Ljude treba cijeniti po tome što je iznutra a, ne po tome što je izvana.“ Ja držeći se toga vidim sebe u puno ljepšem svijetlu, dok moji sustanovnici su odvratni ko svinje. Napomena: Tema debljine biti će detaljnije obrađena u jednom od kasnijih članaka. |
- 16:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.08.2004., utorak
Superkmetske kronike: Predbračni odnosi
|
Kako da započnem ovu priču i ispričam Vam moje šokantno otkriće? Možda bi bilo najbolje da krenem od početka i začetka ove teme. Neku večer dok smo se moj frend i ja vozili automobilom po mojem malom kraju pričali smo o mnogim stvarima. A među njima i o jednom razgovoru što sam ga ja vodio prije 2 godine. Prije dvije godine, izravan kakav jesam, upitao sam jednu prijeteljicu bi li spavala s dečkom prije braka? Njezin odgovor ne samo što me je zaprepastio već je i unio crv sumnje da s mojom prijateljicom nešto nije u redu. Naime njezin odgovor bio je: „A što ako se nikada ne vjenčam?“ Po njezinom odgovoru se mogu zaključiti dvije stvari. Prva je ta da se ona ne misli seksati prije braka. A druga je ta da se ona ne bi ipak odrekla seksa u životu. Pa, poželio sam joj da nađe zgodnog dečka kada će imati 40 godina. Tada će naime shvatiti da ju nitko ne želi oženiti a, i to da joj je mladost nepovratno otišla. No, ona je ionako bila sramežljiva i strogih vjerskih uvjerenja pa se njezinom odgovoru i nisam toliko čudio. (ona još uvijek nije promijenila mišljenje) I tako tema je s toga skrenula na jednu djevojku koja se po hodnicima škole često ljubi s svojim dečkom. Pa sam ja bio uvjeren da se oni već seksaju. Dok moj prijatelj je tvrdio suprotno. Nakon što smo se svađali neko vrijeme, odlučili smo je nazvati na mobitel i pitati. Njezin odgovor je bio: „Kakvo ti je to pitanje, pa xxxx(ime dečka) i ja nismo vjenčani ?!“ taj odgovor i od te osobe me je jako zaprepastio. Zatim me je zaprepastilo drugo saznnje. Kako li je to moguće? Danas je godina 2004 poslije Krista. Ušli smo u postmoderno doba. Poslali smo čovjeka na Zemljin satelit. Poslali smo sondu izvan Sunčevog sustava. Izmislili smo hidrogenske bombe. Osnovali 1000 škola i 1000 organizacija za boljitak života. Imamo golemu seksualnu edukaciju, kao i stotine načina prevencije trudnoće i prijenosa spolnih bolesti, a da o lijekovima ne govorimo a, na kraju možemo i načiniti abortus. Vjera u civiliziranome svijetu trune. Kako je tada moguće da jedna djevojka od 18 godina u stanju izreći takvu rečenicu? Da bi odgovorio na to pitanje, morao sam dugo razmišljati. Nakon nekog vremena došao sam do jednog zaključka i prihvatljivog objašnjenja. U prošlosti, feudalnom dobu i dalje, ljudi nisu imali nikakvih načina kontracepcije. A budući da su izvanbračna djeca su bila nepoželjna pa je jedini način kontracepcije je bila apstinencija do braka. Očito je nešto tog običaja ostalo ukorijenjeno u ovim ruralnim zabačenim područjima. Ni Crkva ne pomaže u uklanjanju tog običaja. (No ta djevojka nije religiozna) Nažalost ni škola, ni obrazovanje (ona je višeput bila na državnim natjecanjima), ni obrazovana obitelj (roditelji fakultetski obrazovani), ništa od toga ne može ukloniti duboko usađene običaje iz prošlosti. A očito da se njoj taj običaj sviđa, a zašto, odgovor na to pitanje vjerojatno ne zna ni ona sama. Sve to mi dokazuje jednu stvar: „Ljudi su se u stanju razvijati samo onoliko koliko to žele.“ I svi događaji u svijetu te svi pritisci to ne mogu promijeniti. |
- 23:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Superkmetske kronike: Spori i žestoki
|
U filmu Brzi i žestoki (koji je inače smeće) kada padne noć izlaze najlijepši i najfriziraniji automobili. Skupe se i utrkuju. No u mojem malom seocu potpuno je druga priča. Kada padne subotnja noć i ja na terasi caffe bara svake pijuckam vino svijedok sam neugodnog prizora. Prvo što se čuje je gromoglasna grmljavina, često rezultat probušenog „auspuha“ a, tada pojave se svijetla i kako grmljavina postaje sve glasnija, kraj terase projuri Yugo star petnaest godina brzinom od 60-ak kilometara na sat. Dok prolazi čuje se glasno zavijanje narodnih princeza poput Banfičke ili Cece a, zatim kao dah iz tih usta, zapuhne me smrad ispušnih plinova izgorjelog benzina i ulja. Taj događaj u meni svaki put izazove gnušanje bez premca. Kako ti klinje koji su tek položili vozački ispit, uzimaju olupinu koja je nekad bila automobil i s njom divljaju i prave se važni. Logika koja kaže da imati 15 godina star Yugo ili Golf 1 te u najboljem slučaju Golf 2 jer „cool“ i „super“ meni nikako ne ide u glavu. Je li njima smrad toliko privlačan ili što? I tako oni paradiraju jadnom glavnom ulicom našeg malog sela, svaki put se natjecajući tko će biti glasniji i zabavniji. Dok se često među njima gurkaju i pište „frajeri“ na skuterčićima sa skinutim blokadama. Te se tako dva klinca napuhuju pred kafićima kako oni imaju skuter. Misle li oni da će time privući djevojke ili jednostavno bildaju svoj ego? Očito je glavni problem svih tih ljudi njihova očajnička potreba da budu cijenjeni i da ih se gleda sa zavišću i poštovanjem. Zašto? Pa, zato jer ti klinci s jedva završenom srednjom školom po cijele dane sipaju napoj svinjama, a kasnije izbacuju govna. Tako na kraju dana se odlaze otuširati i sprati smrad govana sa sebe (najčešće ne uspijevajući) i obući u „odjeću za izlaske“ s naljepnicama Adidas i Nike. Zatim na sebe nabacuju litre jeftinih prafema te žicajući od bake i djeda novce polako odlaze do svojeg divnog Yugića ili Golfa/skutera te jure u noć. Dolaskom u „civiliziranije“ krajeve poput mog malog sela, boje se diskriminacije pa svoj dolazak najavljuju stiskanjem gasa pod „kuplungom“ dajući svima informaciju tko i što doista jesu. Od njih se ne razlikuju „civilizirani“ stanovnici mog malog sela koji cijeli dan ljenčare i skupljaju prašinu u kući dok roditelji rade te izlaskom u svojoj olupini daju šlag na kraj učmalog dana. I tako nakon što nekoliko puta projure ulicom mog malog sela oni staju te se nepravilno parkiraju. Izlaze is svoje „makine“ i upućuju se u najprljaviju i najglasniju rupetinu (pivnica ili kafić) iz koje trešte narodnjaci i pijano zavijanje njihovih obožavatelja. U toj rupi loču pivo i ostale alkoholne napitke te kada sakupe kojih 1.5 %o promila u krvi i razbiju nekoliko čaša, izlaze. Kreću se do svoje olupine te izlaze na ulicu pozdravljajući nas bukom i smradom. Te kreću prema drugome „civilizaranome malom selu“ gdje će ponoviti postupak. Zaključak: Mladi danas očajnički pokušavaju se istaknuti u lijepom svijetlu i sakriti tužnu stvarnost. Za to koriste mačo-ponašanje, vožnju najboljim automobilima koje si mogu priuštiti i litrima pive. Držeći se svoje tradicije grade obrazac ponašanja koji mnogi s boljim statusom i prilikama kopiraju. Time se stvara velika superkmetska klima koja mene guši. Možda bi netko trebao tu djecu poučiti da nije se u materijalnom i da jedni druge gledaju karakterno svi bi bili mnogo sretniji. Napomena: Vrijeđanje i diskriminiranje poljodjelskih radnika nije nikako moja namjera. Ja te ljude smatram vrijednima i poštenima. Problem je u tome što ti ljudi sebe ne cijene. |
- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nagradimo odlikaše (debile)
|
Pri kraju prošle školske godine do mene su doprle doista iznenađujuće dobre glasine. Glasine su govorile o tome kako će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nagraditi sve odlikaše. Odlikaši su navodno trebali dobiti: 3 mjeseca besplatnog interneta i popuste na kupnju računala od 50%. S obzirom da sam i ja odlikaš, vrlo sam se radovao tome te nestrpljivo čekao početak akcije. Prošlog tjedna stoglo mi je jedno pismo. A u njemu bilo je ono što sam tako dugo i nestrpljivo čekao. Stigla je moja nagada! Nažalost razočarenje je bilo golemo! Razlozi slijede u tekstu: Otvorivši pismo uvidio sam da se sastoji od više različitih letaka. Prvi kojeg sam pročitao bilo je pismo ministra Dragana Primorca. Evo nekih citata s mojim komentarom: ...rad (da naravno, kao i svi tajkuni u Hrvatskoj) i naobrazba temelji izgradnju moderne Hrvatske... ...nabavku kvalitetne računalne opreme (celerona), programske potpore (Windows i Office) te računalne izobrazbe (Mislite na školski program, gospodine Ministre?) po najprihvatljivijim cijenama na tržištu... (možda za Vas gospodine, koji imate plaću veću od 15000 kuna mjesečno) ...zahvaljujući tvrtkama koje su prepoznale važnost ove akcije i dale velik doprinos u njenu ostvarenju.. Da, zahvaljujem tvrtci KING d.o.o. na tržišnim cijenama i nikakvome popustu te GLOBALNETU na 5 MB prostora za e-mail, no Iskon Internet nudi 10 MB prostora za SVE a, ne SAMO ZA ODLIKAŠE. ...dopustite da Vam...čestitam na postignutim rezultatima... To je očito jedino što ste nam doista dali gospodine Ministre.I hvala Vam na tome, da sam bio razuman, to bi bilo i sve što sam uopće trebao očekivati od Vas. ...doc. dr. sc. Dragan Primorac... Lijepih li titula gospodine, žao mi je jedino što Vam nisu pomogle da postanete pošten. Na slijedećem letku nalazila se moje korisničko ime i lozinka za pristup portalu www.odlikasi.hr na kojem mogu kupovati KING-ove konfiguracije i gdje se nalazi moj mail sa GOLEMIH 5 MB prostora. Slijedeći letak je od Erste banke. Erste banka je ponudila (ne)povoljne kredite za kupnju računalne opreme. Nažalost letci nisu po ničemu povoljni, a kamata je čak 10%. A banka očito i voli diskriminirati ljude slabijih financijskih mogućnosti. (naime ja čitam sitna slova na ugovorima i letcima) Evo citata iz letka: ...Sudionici u kreditu ...ne mogu biti...umirovljenici koji primaju isključivo invalidninu ili mirovinu za malodobno dijete, osobe na bolovanju duljem od 40 dana te osobe na porodiljnom dopustu. Pa, dragi moji umirovljenici invalidi, bolesnici i rodilje, ništa od računala za Vas. A posebno ne za siročiće kojima su pomrli roditelji i sad ih uzdržavaju djed i baka. Hajmo pjevati od radosti! Lijepa naša Hrvatska, lijepa hrvatska... Slijedeći letak nudi ECDL diplomu (European Computer Driving License) Ukoliko će znanje osoba s ECDL diplomom za rad s računalom biti jednak znanju hrvatskih vozača automobila biti će to katastrofa golemih razmjera. ECDL je uvršten u program (citat pisma Ministra) ... računalne izobrazbe... Htio bih naglasiti da znanje koje se nudi u ECDL diplomi može dobiti BESPLATNO u svim matematičkim, informatičkim srednjim školama kao i u općim gimnazijama u sklopu nastavnog programa informatike. Pa potrebe za ECDL-om neće biti jer svi odlikaši s navršenom srednjom školom to već znaju. Cijene? Sitnica. Minimalno morate platiti ove stvari: Priručnik 200 kn, 2 indeksa cijene 400 kn i izlazak na 11 ispita što iznosi 1100 kn. Ukupno 1700 kn, naravno cijena predavanje će tek biti utvrđena. Pa ćete imati i još otprilike (autorova procjena) 2000 kuna troškova. Još sam nešto zaboravio napomenuti, vaše učenje ćete morati završiti za točno 1 godinu ili ćete morati novu lozinku platiti 200 kuna. Organizator svega toga je tvrtka KING d.o.o., tj. ona piše priručnike, predaje i piše ispite. Zašto me to ne čudi? Slijedeći predmet koji sam izvadio iz pisma jest KING-ov katalog. Na naslovnici kataloga je stilizirano nacrtana djevojka koja u balončiću nad glavom „govori“: Hi društvo, e, znate šta, za sve one petice ću ipak nešto dobiti... mogu full povoljno kupiti kompjuter u Kingu! ako ste prošli s 5, možete i vi. Give me 5! (hm, još će mi se sve ovo učenje zbilja isplatiti...) Ćao. Što je ovo?! Očito neki maloumni marketinški „stručnjak“ misli da će ovim frfljanjem dobiti simpatije mladih. Pa, zar ne bi trebali odlikaši govoriti književnim jezikom? A ne ekavicom (e, znate šta), anglikanizmima (Hi, full) i riječima kao kompjuter(pravilno računalo). No, vjerojatno je autor teksta se htio približiti našim odlikašima i spustiti se na njihovu razinu. Uspijevajući pokazati svoje mišljenje da mladi odlikaši ne znaju pričati književnim jezikom. Katastrofa. Dotičnom gospodinu koji je ovo gore navedeno pisao: Prvo slovo u rečenici se UVIJEK piše VELIKIM slovom! U katalogu se nalaze 4 Kingove konfiguracije računala. King Silver, Gold, Platinum i Diamond koje po svojim cijenama nisu ništa povoljnije od uobičajenih ponuda konkurentskih tvrtki. Pa, što se tiče popusta to je velika prijevara. Za one koji se dobro razumiju u konfiguracije, prilažem konfiguraciju KING SILVER: Intel Celeron 2.4 GHz DDR 256 MB PC2700 OnBoard grafika 64MB HDD 40 GB, FDD, CD-RW/DVD Combo Modem Micro Tower kućište Tipkovnica, miš, zvučnici Cijena računala: 6791kn (prekriženo) (uključen PDV) Prava cijena: a) 3849 Win XP home (uključen PDV) Prava cijena: b) 2999 Linux (uključen PDV) Monitor Samsung TFT: (nadoplata) 15“ 1700 kn, 17“ 2200 kn (uključen PDV) Lijepa konfiguracija ako želite kupiti procesor najlošije kvalitete i integriranu grafičku karticu (ta grafička kartica s lakoćom pokreće sve igre rađene za DOS). Što se ostalih konfiguracija tiče i u njih padaju moje sumnje. Mnoge tvrtke uključujući i KING d.o.o. pri sastavljanju komponenti varaju. U konfiguraciju slažu nekvalitetne i jeftine dijelove koje u ukupnoj cijeni konfiguracije ispadnu mnogo skuplje. Tako oni lako zarađuju. Poručujem zaposlenicima u marketingu tvrtke KING d.o.o. da trikove s prekriženim cijenama i cijenama x=n-1, n=zaokruženi broj (cijene koje završavaju s 99), smo već vidjeli. Budite kreativni, lažite neprimjetno. Dalje nam se nudi: Monokromatski (crno-bijeli) laserski pisač za 999 kn (uključen PDV) Očigledno proizvod najniže kvalitete koji će trajati 12 mjeseci. (koliko je jamstvo) Laserski pisač u boji Samsung CLP-500 Cijena 2.999 kn (sniženje 18%) PDV nije uključen, prekrižena cijena jest 3659 kn, pa uz sitnicu matematike uvidite da 2.999 kn + 22% (PDV) jest 3659 kn tj. cijena koju ćete morati platiti. Toliko o popustu! Varalice! Na ostale 2 stranice nalaze se Laptopi (prijenosna računala) po uobičajnim tržišnim cijenama. Napomenuo bih i da uz većinu laptopa je navedena poklon torba. Možda zato jer je proizvođač dostavlja sa laptopom? Zaključak: Pomozi Bože Hrvatskoj! Ukoliko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nagrađuje odlikaše ovim marketinškim trikom i oni to prihvate, strah me je da će budućnost Hrvatske ležati u rukama debila! Jer samo debil bi povjerovao marketingu tvrtke KING d.o.o. Sudeći po komentarima odlikaša na odlikasi.hr osobe koje su „pale“ na taj trik su osnovnoškolci i neuki roditelji. Dok roditelji koji su to kupili se žale na kvalitetu. Tužno je i to što se korupcija uvukla u sve pore našeg obrazovanja i to na čak ovako očigledan način. A korupcija ima duge ruke. Evo vidljivog primjera. Tvrtka King d.o.o. je za vrijeme prošle vlasti opremila SVE škole sa modernom računalnom opremom. Ta moderna računalna oprema jest definirana konfiguracijom KING SILVER koju ste maloprije vidjeli tj. smećem. A čini se i da današnja „nova“ vlast blisko surađuje s KING-om d.o.o.. A sad malo informacija o KING-u d.o.o.. KING d.o.o. je u vlasništvu tvrtke M SAN d.o.o. a suvlasnik M SAN-a je general Hrvatske vojske Krstičević. Očita povezanost vlasti i korupcije. Pa zato dragi moji odlikaši, kada vam kući stigne „nagrada“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; bacite je u koš za smeće jer tamo se odlažu stvari slične tome. Toga nije izuzeto ni Ministarstvo. Kako se u narodu kaže: Uzalud Vam trud svirači (štreberi)... (hvala Redpenu na ispravcima) |
- 01:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.08.2004., ponedjeljak
Uvod
|
Dragi čitatelji! Revolucija mladih je jedna organizacija koja je tek u nastajanju. Za sada se sastoji od samo jednog člana-mene. Ona promovira slobodoumno razmišljanje i promatranje svijeta. U današnjem dobu, od mene nazvano Dobom iluzija, vrlo je teško ne biti zatupljen iluzijama i lažnim osjećajem sigurnosti koje nam pruža naše "razvijeno" društvo. I zbog toga moja je želja probuditi mlade iz svijeta koji će ih okrutno svaliti na njih kada odrastu. Jer kada vidim moje vršnjake kako besmisleno troše svoje vrijeme i proživljavaju svoj život te njihove iskrivljene poglede na svijet želja mi je protresti ih i dozvati ka pameti i razumu. No jedan čovjek ne može mijenjati svijet i zato drugi cilj Revolucije mladih je okupljanje osoba koje će pripomoći u njegovom glavnom cilju. Najbolji način buđenja snivača je pokazivanje stvarnosti. I zato će na ovom blogu biti objavljivani moji (i bilo čiji) tekstovi koji prikazuju današnju stvarnost u njezinom pravom obliku. Obliku vremena koje može biti bolje ako si potrudimo! kontakt mail: nenox2@net.hr web: moja web stranica je u izradi, pa privremeno koristim ovaj blog |
- 17:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Revolucija mladih
Revolucija mladih je pokret kojem je glavni cilj promoviranje slobodnog razmišljanja koje je danas u mladih zagađeno kapitalističkim društvom. Moja želja je da svi možemo donositi svoje zaključke i slobodno iznositi naša razmišljanja koja neće ovisiti o kulturološkim, vjerskim i rasnim predrasudama i smjernicama. Superkmetske kronike Priče i isječci iz života u kojima komentiram moju zatupljenu okolinu. Riječ superkmet ne odnosi se na zemljoradnike već na ljude koji se ponašaju nelogično, nekulturno i primitivno. Mentalno retardiranim osobama Molio bih mentalno retardirane osobe da mi oproste upotrebu njihovih pogrdnih naziva (debil, moron, kreten) za imenovanje ljudi koji su si vlastoručno psihički izveli lobotomiju. Životinjama Želio bih zamoliti nesebične životinje (svinje, krave i ostale domaće životinje) koje cijeli život pate u industriji mesa, da bi ih na kraju ubili na mučan način da bismo ih mi mogli jesti, da mi oproste na tome što njihovim imenom imenujem ljude koji snose moj gnjev. Ti ljudi ionako zaslužuju taj naziv u smislu u kojem ga izgovaraju. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||